KK Dubrava

INTERVJU TJEDNA: Mladen Cetinja…

Mnogi igrači ponikli u košarkaškom klubu Dubrava napravili su značajne košarkaške karijere. Jedan od onih koji se može podičiti velikim trofejima kao što su naslov pobjednika Kupa Kupova Europe ili Prvenstva bivše države je svakako Mladen Cetinja, sjajan igrač koji je najveći dio svoje karijere proveo u KK Cibona. Popularni ”Cet” košarkom se počeo baviti u Dubravi, igrajući na vanjskim terenima OŠ Ante Starčević.

Košarkom sam se počeo baviti 1974.godine kada sam s 12 godina počeo s aktivnim bavljenjem košarke. Trenirao sam u tadašnjem Jugotonu, a izgradnjom prve dvorane u Dubravi, a to je u OŠ Antun Mihanović prešao sam u KK Dubec na poziv mog prijatelja, pokojnog Mladena Hinića. Izgradnjom OŠ Mate Lovrak 1976.godine prelazim u KK Dubrava gdje me trenira Srećko Medvedec. Kako sam bio već registriran za Dubec igrao sam za njih i došli smo do trećeg kluba u Gradu. Trener u Dupcu mi je bio Marijan Maras… počeo je razgovor Cetinja..

Odlične igre za Dubec nisu prošle nezapaženo…

Tako je. Jednu utakmicu su me gledali Željko Pavličević i Mirko Novosel iz Cibone. Tu utakmicu sam zabio 47 koševa i dobio poziv da pređem u Cibonu. Kako me Dubec nije htio pustiti, igrao sam na dvojnu licencu kao senior Dupca i junior Cibone.

Nastavljen je uspon karijere Mladena Cetinje jer je stigao poziv u juniorsku reprezentaciju Jugoslavije..

Juniorski staž sam završio u Ciboni gdje sam 1979.g. potpisao profesionalni ugovor. U juniosrskoj reprezentaciji su me trenirali Dušan Ivković, Janez Drvarić, Boša Tanjević.

Punih šest sezona Cet je nosio veliku ciboninu ”desetku”..

U Ciboni sam bio do 1985.godine kada je došao Dražen Petrović, koji je mojim odlaskom preuzeo s dres brojem deset. U dresu Cibone osvojio sam pet trofeja, a dolaskom Dražena shvatio sam da neću imati adekvatnu minutažu pa sam otišao. Iz Cibone sam otišao u Monting, pa nakon toga i u Karlovac.

Tada dolazi do povratka u Dubravu..

Tako je. Na poziv Medvedeca vraćam se 1987.g. u Dubravu gdje se stvara odlična momčad. U sezoni 1988/89 smo s nevjerojatnih 22-0 završili sezonu i izborili tadašnju Jedinstvenu ligu. Mislim da je to bio početak rasta današnje Dubrave, jer je u klub došao i Milan Rebac, te se aktivno uključio u razvoj kluba.

Posebno sjećanje se odnosi na susret s Kraljevicom u kvalifikacijama…

Odigrali smo odličnu utakmicu, prije svega Damir Vujić i ja, dok je Darko Krunić pod dozom mogućeg prelaska u Šibenik na toj utakmici nije pružio očekivanu partiju.

Nakon Dubrave ubrzo je završila igračka karijera..

Dok sam još bio u Karlovcu zadesila me ozljeda koljena, nakon koje sam otišao na operaciju koja nije napravljena na najbolji mogući način, tako da sam nakon Dubrave praktički završio karijeru.

Nakon igračke uslijedila je trenerska karijera koja i danas traje…

Počeo sam s mlađim kategorijama Dubrave, tadašnjeg Benstona. Baš se sjećam zgode kada je Danijel Jusup, inače moj cimer u vojsci preuzeo Benston i pitao me hoću li mu biti pomoćnik. Ja sam rekao da imam jednog dečka koji dobro radi, a to je bio Tihomir Bujan koji je kasnije nastavio s Jusupom raditi niz godina.

Uz treniranje juniora Dubrave, Cetinja je dvije sezone bio pomoćnik Ivice Burića u vrijeme najvećih uspjeha kluba…

Radio sam dosta individualno. Mogu reći da sam te dvije sezone ujutro radio sa Zoranom Planinićem i Daliborom Bagarićem.

Zlatna godina trenerskog rada u Dubravi je bila 2005.godina…

Trenirao sam dvije selekcije. Selekciju 91 i 93. Svaku večer po tri sata. To je bila zlatna godina košarke u Dubravi jer su sve četiri selekcije osvojile medalje na PH. Sa 93 sam bio Prvak Hrvatske za dječake, a s 91 treći za mlađe kadete. Te selekcije su kasnije izbacile niz igrača koji su igrali ili igraju u reprezentacijima Hrvatske. U to vrijeme smo bili najbolja škola košarke u Hrvatskoj, jer su još i kadeti osvojili drugo mjesto.

Odlični rezultati koji su pratili selekciju 93 (prošle godine juniorski Prvaci Hrvatske) djelo su i Cetinje koji je u početku razvoja tih igrača najviše radio na njihovoj individualnoj tehnici..

Nikada neću zaboraviti kada je pokojni Krešo Ćosić došao u Cibonu iz Udina i kada se na kraju jednog treninga vratio nama mlađim igračima u Ciboni pokazati tehniku vođenja lopte. On nam je održao predavanje o vođenju lopte kazavši da centri moraju voditi loptu kao bekovi, a bekovi moraju praktički ”žonglirati” s loptom, da bi to na utakmici izgledalo bolje. On mi je kasnije u svako slobodno vrijeme pokazivao tehniku vođenja lopte i uz njega sam to naučio. Tako sam i ja kasnije na djecu prenosio da moraju što više raditi s loptom, od zagrijavanja do individualnog rada.

Nikada neće zaboraviti trenere koji su imali najveći utjecaj u njegovom igračkom i trenerskom razvoju…

Prije svega Mirko Novosel u Ciboni. On nije bio trener koji će stvarati igrače, ali odlično je slagao momčad od igrača koje je pronalazio. Tu bi još istakao Dudu Ivkovića, Bošu Tanjevića i Stančića iz Beograda koji su me puno naučili o tehnici i ostalim stvarima.

Svoje igračko iskustvo kao trener u posljednjih deset godina Cetinja je prenosio u BiH, Kosovu, kao i nizu klubova Sjeverne Hrvatske. Sada je na putu da nakon Križevaca prošle sezone kao šef omladinskog pogona opet pronađe svoje zadovoljstvo u nekom od klubova. Uz trenerski dio aktivni hobi ima i u stvaranju športskih edukativnih emisija što su gledatelji mogli vidjeti kroz Malu školsku ligu.

 

 

 

 

 

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply